Kažu da slika govori više nego hiljadu riječi. Kada pogledate ovu sliku, koliko bi Vi riječi mogli da "potrošite" na nju? Da li ste se možda nekada zapitali, kako opisati ovaj grad? Koje epitete mu predložiti, koje pridjeve i atribute, s čime ga usporediti? Ja mislim, da baš kao i slike, osjećaji govore mnogo više nego opisi i poredbe...
U ovome gradu ljubav i sevdah lebde zrakom. Kada se diviš pogledu sa Tabije, miris čežnje i topline te mame u srce ovog gnijezda. Svaka streha i svaki krov pod sobom kriju historiju svom temelju. Rosom okupana priroda zamiriše, ne možeš da ne osjetiš tu lakoću. Sarajevska žila kucavica prostire se od početka pa sve do litice ovoga grada, iako mutna, u svojoj živahnosti razigrava stare obale. Ova tvrđava skrivena, a opet tako ... Spustiš li se niže u kotlinu, osjećaji malo zataje. Užurbano zabrinuta lica, u drugu ruku opet prijatna, hrle gradom. Pod sarajevskim nebom krije se tuga, krije se i mržnja, a opet stari domaćin i Sarajlija pokušava da opstane, da na svome licu izvije ravnu crtu... svome djetetu da pruži onaj isti osjećaj s kojim je on odrastao. Ti prolazniče, u ovome gradu ćeš doživjeti spoj ljubavi i mržnje, rahatluka i zabrinutosti, starosti i mladosti,a sve u nekom srazmjeru. Ovaj grad krije jednu tajnu... u srži njegove kotline, zamisli se, dođi i doživi... Ti Sarajlijo, ti Sarajko da li ste je vi već otkrili?
Nema komentara:
Objavi komentar